Bila sam odsutna dugo….opet….znam. Al evo vratila sam se i pisanju i ovom zaprasnjelom bloggu, jer je to jednostavno u meni i kad tad mi dodje zelja da pisem opet. Sve ce to jednog dana biti kniga. Pitanje je vremena i odluke…ali hoce…ja to znam. Necu sada smarati sa detaljima i dogadjajima. Kuci sam par…
Danas sam prespava cijeli dan jer smo jutros sletili u 06.00 iz Indije. Let je bio podnosljiv jer su putnici vecinom spavali. E zato kad su se oni probudili a ja konacno se docepala svog doma utonula sam u prizeljkivani san. I tako sam spavala i spavala na kaucu pred upaljenim televizorom sve dog kazaljka…
Zapostavila sam nesto sto mi je bilo tako vazno. Nekad sam pisala svakodnevno… i onda odjednom je nestalo i inspiracije i zelje…sve dok nisam se sjetila meni jedne vrlo drage osobe, ocaravajuce Zane (koja ce mi jednog dana pjevati na vjencanju) i njenog posljednjeg komentara na ovom blogu. Obuhvatila me neka toplina i ponovna zelja da…
Dok gledam kroz prozorcic aviona ona brda i doline, one sume mracne pune misterije i tajni, meni se svaki put stegne u grlu i ne mogu da komuniciram, nego samo sjedim tako i mucim i gledam dok ne pocne da se nazire grad. Ulice moje pune su tuge i krvi prekrivene koracima stranaca. Danas sam…
Prije nego sto sam napustila Stockholm bila sam ubjedjena da je bilo gdje bolje nego tu. Moj kratki period na Kipru mi je djelimicno dokazao da sam upravu. Moj prvi kontakt sa Dubaijem i pokusajem za zivot u njemu je bilo razocarenje. Tad mi se Svedska cak cinila i attraktivnom. Medjutim ekonomska stabilnost i Dubai…
Mislim da je to sto me drzi raspolozenom ove dane…jer znam da idem u Rajvosa. Iako vise nemam ni priajtelja ni familije da me vezu za taj grad ipak tu su sjecanja koja su zacrtana za uvjek i koja u neku ruku nece da me puste. Zato vjerovatno to mjesto jeste i ostat ce moj…
Sletila sam sigurno i evo me opet nazad u mom brlogu. Tata je otisao. Izglancao je svaki kutak. Zao mi ako se izmorio. Tiho je. Nema cimerki, vrana. Malo mira…trebalo mi je. Sutra cu da se izlezavam do nekih doba i da citam knjigu koja me fascinira. Preporucujem: Orhan Pamuk : "Snjeg". (na osnovu toga i…
Nisam picajzla niti bolujem od cistoce, al stari mi je napravio bombardovani vaser u sobi. Ne znam kud udaram. Njegovi koferi, carape, majice, lijekovi, hlace, po podu, stolici, ormaru, krevetu…ma sta da ti pricam. Ludim. Sutra letim za london a on prekosutra nazad kuci u Stockholm…kad se vratim selim se kod Mirele i Vedrane jer…
Imam neku potrebu da vam napisem stih…odma sada da ga sklopim…tek tako… Nema vijetra, nema snijega i kad odes, nema bijega. Velike vrucine, i to svaki dan konstantno bod znojem, pa u hladan stan. Zato su mi sada, ruke, noge led drzi me preglada, pijem caj i med.
Ne bolujem vise od ljubavi, to me je proslo…brzo u letu…ne zapazeno…sad bolujem od prave bolesti, fizicke. Imam upalu grla. Nemogu da jedem, da gutam, da pricam, a bojim se da necu moci ni da letim. Prekosutra imam let za Keniju i tata je trebao da ide sa mnom….sada se bojim da me ne skinu…